Umjetnici su najbolji ambasadori

Izložbom u Dvorcu kralja Nikole, u sklopu zimske scene Barskog ljetopisa, slikar Aldemar Ibrahimović okončao je na najljepši način godinu u kojoj je bio veoma prisutan na domaćoj likovnoj sceni – prije Bara, izlagao je u Rožajama, Bijelom Polju, Podgorici i Herceg-Novom. U razgovoru za “Vijesti”, započetim konstatacijom da je to faktički više nego lani, kad je obilježavao 30 godina stvaralastva, Ibrahimović je kazao da se često govori o slučajnosti, „ali, gotovo da nema ništa slučajno”. „Prošlu godinu sam planirao kao godišnjicu od završetka akademije, ali, u 2017. sve su izložbe nastale na poziv. Možda je sazrelo vrijeme da me neko poziva, da eto i u svojoj zemlji prikažem to što radim, o čemu razmišljam, sa čime živim…“

„Definicija savremenog slikarstva i umjetnosti je da je to subjektivni prikaz objektivne stvarnosti, transformacija svega onoga što je okruženje, u nešto što je likovni izraz. Konkretno kod mene, to je fragmentacija životnih doživljaja i ambijenta od rođenja do danas. Provocira me destrukcija u arhitekturi na našim prostorima koja je poprimila alarmantne razmjere. U svom koloritu i likovnom izrazu pokušavam da ostavim to o čemu razmišljam u formatima pravougaonika i kvadrata, u koloritu koji možda treba i da se mijenja, ali, jednostavno me vuče da tako radim to što radim”, kaže Ibrahimović.

Na pitanje “Vijesti” da li su ljudi i gradovi na njegovim slikama imaginarni ili imaju svoje ime, umjetnik je odgovorio da je to svijet koji ga okružuje i koji je “jednostavno doživio”.

Zahvaljujući svom poslu, imao je sreću da dosta putuje, posebno “u onim vremenima sukoba kad su bile neophodne vize; tako sam punio baterije da istrajavam, da radim i da vjerujem u ono što radim”.

“Na tim putovanjima formiraju se slike o gradovima, a tu ima najviše onoga odakle ja dolazim – moje djetinjstvo, ono što sam zapamtio, ulice, sokaci Rožaja, koji bi, da se poslušao čuveni arhitekta one Jugoslavije, Jovan Krunić, bili pod zaštitom Uneska, makar jedna rožajska ulica… Ali, to je sada prošlost. Na mojim slikama ima i momenata, detalja i boja koje podsjećaju na Mediteran, koji se manifestuju kroz kolorite mediteranske svjetlosti. To je sigurno podsvjesno došlo, jer sam dugo boravio u Grčkoj, Turskoj i Hrvatskoj, a mislim da je i Rožaje Mediteran, jer mi smo poluostrvo duboko na jugu Evrope”, istakao je Ibrahimović.

Već duže vrijeme, umjetnik ne odstupa od svoje figuracije, valera i tematike. Na pitanje koliko mu je kao stvaraocu bitan kontinuitet, te da li razmišlja o promjeni diskursa ili još nije rekao sve što želi u ovoj fazi stvaralaštva, Ibrahimović je podsjetio na riječi svog profesora sa sarajevske Akademije, Radoslava Tadića, da u radu ne treba praviti pauze, „jer, ako ih pravimo, nećemo biti na nivou na kojem je pauza započeta”.

“Čovjek mora da radi u kontinuitetu kao i u svakom drugom poslu.Imao sam period u kojem sam radio samo urbane pejzaže – krovove, jer su mi figure jednostavno bile suvišne, plašio sam se da ih uključim. No, vremenom je došla i figura koja daje dinamiku i pokret samoj kompoziciji. Vidim da u tim našim urbanim prostorima ima sve manje ljudi, u ulici u kojoj živim moj sin praktično nema sa kim da se igra, nema djece, i drago mi je kad vidim ljude; a ako ih urbani prostori nemaju, pa šta će oni”, rekao je Ibrahimović.

U komentaru teže da su umjetnici najbolji ambasadori, jer njihova djela traju vječno, on je ukazao da će rijetko ko osim istoričara znati ko je bio na vlasti u Holandiji u vrijeme kada je stvarao Van Gog.

“Imao sam sreće da posjetim čuveni pariški Jesenji salon na njegovu stogodišnjicu, da obiđem njegove ogromne paviljone u kojima sam očekivao da će biti primaran kvalitet, ali, ipak je to bio kvantitet. Zaključio sam tada, pa neka bude i subjektivno, da je dio sa našim umjetnicima bio jedan od najboljih. To je bilo 2005. godine. Kada sam, po povratku, to ovdje izjavio, svi su govorili da sam neobjektivan, jer sam iz tog miljea. Ali, već naredne godine, a potom i kasnije, Miodrag Šćepanović je zaslužio Gran pri tog salona. Dakle, na polju umjetnosti, Crna Gora ima kapacitet”, dodao je Ibrahimović, koji u 2018. Želi prije svega malo predaha, “da se sve ovo sublimira i možda napravi jedan novi rez”

Radomir Petrić Vijesti, 17. decembar 2017.