Pretraga
← Svi tekstovi kritičara

Slobodan Slovinić

Pejzaž kao polazište


Centar savremene umjetnosti Crne Gore priredio je u galeriji “Centar” u Podgorici, samostalnu izložbu slika Aldemara Ibrahimovića. Ibrahimović je diplomirao (1986) na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Do sada je imao petnaestak samostalnih, a izlagao je i na više od pedeset kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više nagrada, među kojima tradicionalne nagrade ULUCG, te opštinske nagrade grada Rožaje. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1987, a stalno živi i stvara u Rožajama. Aktuelnu Ibrahimovićevu izložbu pratio je kolorni katalog sa uvodnim tekstom akademika Mladena Lompara.

Zadojen tim liričnim esencijalom, Ibrahimović gradi asocijativne sklopove i multiplikativne strukture, koje se među sobom simbiozno prožimaju i koherentno dopunjuju. Ti vibrantni akordi milozvučno trepere na talasima maštovitih hromatskih modulacija.

Ibrahimovićeva kompoziciona shematika je razrađena, veoma je razuđena, umjereno je geometrizirana, a počiva na analitičkim crtačkim iskustvima i estetiziranom osjećaju za multiplikativno morfološke gradacije. Zapravo, ona je izuzetno stabilna, izbalansirana i uravnotežena, te iako je maestralno supstituisana plošno i dvodimenzionalno, sporadično nudi produžene dubinske rakurse. Sa naprosto urođenim i izuzetnim hromatskim dijapazonom, Ibrahimović upravo nepogrješivo kontrapunktira toplo-hladne koloritne vrijednosti i veoma suptilno varira smjenu tamno-svijetlih partija. Njegov osjećaj za valerske odnose je optikalno veoma razvijen, te bi njegova likovna ostvarenja mogla egzistirati i kao izvanredne crno-bijele grafičke cjeline.

Taj ezoterični, hromatsko-valerski potencijal, Ibrahimović moćno demonstrira u neposrednoj likovnoj egzekuciji; zapravo, on se ne zadovoljava samo koloritnım naslojavanjem bojene materije i fakturalitetom koji se doseže tvrdom četkom i špahtlom, već u hromatsku supstancu inkorporira veoma raznovrsne neslikarske materijale, valovitu pakung-lepenku, komade grubog tekstila i kartona, kudelju i zrnasti supstrat, čime efektno postiže bogate rustikalno-taktilne modalitete. Izuzetno razrađen strukturalitet, vješto je obogaćen gustim i likvidnim, a katkada i transparentnim nanosima. U tom emaniranom, sinfonično-akordnom likovnom diskursu, značajnu ulogu imaju groteskne, korelativno involvirane potpuno crno-bijele partije. lako je Ibrahimovićevo slikarstvo u biti abiotičko i lirski asocijativno, u pojedinim djelima on doseže gotovo i do potpuno apstraktnih sižea, u kojima geometrizirane površi i bogata hromatika reflektuju ukupnu likovnu atributivnost. U toj kontinuiranoj smjeni, asocijativno-apstraktnih plima i oseka, sublimirano je supstituisana ukupna toplina, neposrednost i milozvučnost Ibrahimovićevih nadahnutih eksplikata.

Slobodan SLOVINIĆ April 2007.

Monografija, str. 117–119